Hladno pivo Dobivši puno pohvala za prošlogodišnji intervju sa Zvonimirom Bobanom, odlučili smo ove godine uloviti poznatu facu hrvatske estrade – Milu Kekina – frontmena HLADNOG PIVA. Zašto baš njega??? Dovoljno je da ovo pročitate! Osvojeni Porini za: najbolji pop-rock i pop album najbolja izvedba grupe s vokalom najbolja vokalna suradnja najbolji video broj. Upoznali smo vas samo s njihovim najnovijim nagradama, a kad pročitate intervju, proširit ćete svoje znanje o Hladnom pivu (ne mislimo na ono orošeno, zapjenjeno, ledeno hladno pivo koje pijuckate u ovo vruće, prevruće doba u hladovini…). U svom prenatrpanom rasporedu Mile je izdvojio tridesetak dragocjenih minuta za nas «male prometne novinare». Procijenite sami koliko smo bili uspješni. Možete nam reći nešto o sebi? (pitanje k'o na izboru za miss) Ja sam Mile Kekin, pjevač vokalno-instrumentalnog sastava Hladno Pivo. Sviramo već dulje vrijeme. Sad će nam biti proslava 18. rođendana u Domu sportova. Do sada smo izdali pet albuma. Osvojili smo masu nagrada, a nama je najljepša nagrada kad sviramo pred punom dvoranom Počeli smo tako da smo se upoznali kao frendovi, oni nisu znali svirati, ja nisam znao pjevati. To je bila idealna kombinacija za stvoriti dobar bend. Kako nastaju pjesme za HP? Pišem pjesme kad se nađem s ekipom iz HP, a najviše inspiracije dobijem u razgovoru s ljudima, gledajući televiziju, slušajući radio. Koja vam je pjesma najdraža? To je teško pitanje, to je kao da pitate majku koje joj je najdraže dijete. Mislim da ima oko desetak pjesama s kojima sam vrlo, vrlo zadovoljan. Od tih pjesama izdvojio bih pjesmu «Dobro veče». Nogometna himna? Paa…Ožujsko pivo nam je predložilo da napravimo pjesmu. Nismo to mogli odbiti. Žuja je zakon!!! (Viče oduševljeno i nekontrolirano.) Volite li nogomet? Cijeli bend općenito ne voli nogomet osim Stipe. On je naš navijač, ali ostali ne. Ja volim igrati nogomet. Volim gledati kada igra repka, onda idem na utakmice. Sada očajnički tražim karte za Njemačku, ali izgleda da je to neizvedivo. Kako je na turnejama? Super, volim turneje. Treba pokazati van Zagreba kako izgleda rock `n` roll. Mislim da je zemlja jako centralizirana. Sve se događa u Zagrebu. (Zagreb rulz!) Ekipa koja ne živi u Zagrebu osjeća se zapostavljeno. To se vidi na televiziji kada se kaže da se svira u Tvornici, pa se sad treba znati gdje je to (normalno da se svira u Tvornici parnih kotlova). U svim dijelovima Hrvatske je super atmosfera. Ne vidim razliku između Zagreba i Splita. (osim možda u moru, kojem sunčanom danu više, i još par sitnica koje sad ne bi spominjali). Recite nam nešto o koncertu koji pripremate u Domu sportova? (Ovo pitanje bilo je između ostaloga postavljeno kako bi probali nažicati karte. Sve smo probali – kukanje kak' se nema love, hvaljenje Hladnog piva, molećivi pogledi ... Ništa nije moglo slomiti Milino tvrdo srce.) Pretprodaja karata ide odlično. Koncert će se održati u Velikoj dvorani. Mislim da će biti dobra atmosfera jer za rokere kažu da su zaostali adolescenti. Ja još uvijek nisam izašao iz faze adolescencije. Najzahtjevniji koncert? Mi sami organiziramo svoje koncerte. Za sada je najzahtjevniji bio onaj u Domu Sportova prošle godine. To kreće od rezervacije dvorane, do rasvjete, redara, policije, video zidova, gostiju, brige oko toga tko kad izlazi, ulazi. To se ne kuži ovak' prema van, ali to je sve posao. Koju vrstu glazbe slušate u bendu? U bendu slušamo raznoliku glazbu. Ne mogu odgovorno reći da nitko ne sluša r`n`b. Tehno, narodnjaci? Ja sam zapravo dvije godine živio i u Bosni, gdje se puno više slušaju narodnjaci. Stari mi je slušao narodnjake. Cijela Slavonija je to prije rata slušala. To znači da ta glazba meni nije strana, ali meni je narodnjak oduvijek išao na živce. Zašto? Ova naša govna mi ne idu ništa manje na živce, da se razumijemo, ali nekako je nesretnim slučajem do mene dospjelo samo ono najgore od narodnjaka. Isti slučaj je ako moram birati da slušam baš onaj pravi blues i blues koji diktira Nijemac, radije ću izabrati original. Isto je tak i s narodnjacima. Sviranje vani? Pa ako pod «vani» smatraš Sloveniju, Bosnu, Makedoniju onda možemo čak reći da sviramo u EU. Svirali smo u Njemačkoj, Austriji. Sad vjerojatno idemo svirati u Milano. Sviramo na dosta egzotičnom jeziku tako da smo ograničeni na zemlje u kojima nas bar donekle razumiju. Kako se sad nosite s popularnošću? Nama je popularnost dolazila postepeno. Nakon Porina prije petnaestak godina već smo bili popularniji nego mjesec dana prije Porina. Odonda nam popularnost raste i raste. Nakon Šamara postali smo toliko popularni da se sad i bakice na cesti okreću za nama. Družite li se s hrvatskom estradom? Je… estradu koje smo mi dio. Družimo se s ekipom iz Let 3, Edom, Ivanom iz Vatre. Svi se znamo, visimo po koncertima zajedno. Ako nije neka šupčina onda se lako skompamo. Idu li vam novinari na živce? Problem s novinarstvom je što naši dnevni listovi žele zaposliti što manje ljudi kako bi imali što manje troškova i onda novinar mora pisati i o osmrtnicama i o crnoj kronici. Mora pokrivati puno toga pa se dogodi da neki novinar mora napisati nešto o koncertu, a nema pojma o tome. Događa mi se da me neki novinar nazove, pita kako je bilo na koncertu i onda on to ispriča u prvom licu kao da je i sam bio na koncertu. Ima jako puno fušera, ali ima i dobrih novinara. Čini mi se da se više novine ne prodaju zbog vijesti, nego zbog tračeva. Puno slika, malo riječi. Jel' se unutar benda svađate? Svađamo se puno. Bilo bi abnormalno da se ne svađamo. Atmosfera u HP je bolja nego u mnogim brakovima. Mi smo kao jedna velika obitelj. Jeste li se kada međusobno potukli? Ne. (one šljive na naslovnici posljednjeg albuma ne izgledaju baš lažne) Gdje ste prije izlazili? Prije smo izlazili u park. Uz bocu vina bi raspravljali što ćemo raditi jednog dana. Vino je bilo nekvalitetno, ali ga je bilo puno i s tim smo se šopali, čak i na svojim prvim koncertima. Volim piti i u parku i u kafiću. Tedi iz benda može najviše popiti. On ima vrlo velike kapacitete i to se nažalost malo vidi i na koncertu. Sad manje pijemo nego prije. Prije koncerta jako malo popijemo, a svi nam govore da izgledamo pijano i drogirano, da smo u alkoholiziranom stanju na pozornici. To nije istina jer je jako teško svirati ako si pijan. Kakvi ste bili u srednjoj školi? Ja sam išao u jednu dosta nezahtjevnu školu u Selskoj. Tamo sam blistao, bio sam među najboljima u razredu: «4. i 5.» razred sam prošao s 5. Ups «3. i 4.» Jeste puno markirali? Nisam baš imao neki kolektivni duh, ali sam markirao tu i tamo. Kad je bio neki dobar koncert, onda. Znao sam biti prvi u redu kada su se prodavali albumi. Droga? 0 bodova. Možda nam svake dvije godine na nekom tulumu netko ponudi joint, ali to nije vrijedno spomena. Ovo sad glupo zvuči. Kao i oni političari koji se hvale da su i oni to jednom radili. Najbolja publika? «Ipak smo mi Zagrepčani.» Šala. Nema nikakve razlike između publike u Zagrebu, Osijeku, Splitu. Ekipa dolazi na koncerte Hladnog Piva jer voli taj tip glazbe, jako je malo onih koji dođu, a da ne slušaju našu glazbu. Većinom dolaze fanovi. Sluša nas i starija ekipa, ali ona će se teže navući da dođe na koncert. Da se ne bi gužvali, pa da ih netko ne lupi, stane na nogu… Gluma? Samo jedna, dvije rečenice u svakoj epizodi «Bitanga i princeza». To baš i nije gluma. Svoje glumačko umijeće pokazao sam najbolje kod Knjaza u Mjenjačnici. Savršeno sam odglumio strah. Danijela Katilović, Ana Poljak, Ante Anić, Dinko Tabak, 3.e , 2.c

vrh stranice

Edo Maajka Kroz stoljeća svjedočimo o razvoju glazbe u najrazličitijim smjerovima. Od udaranja rukom u napetu kožu ili vlastiti trbuh, preko klasične glazbe, u 20. stoljeću došli smo do popa, rocka i konačno posljednjih desetljeća oduševio nas je rap i hip hop. Neki tvrde da se glazbom ne može nazivati nešto što nema melodije i pjevnosti, ali većina se s njima ne slaže. Jedna od riba koje plivaju u tom jatu je i Edin Osmić poznatiji kao Edo Maajka – jedan od najležernijih hip hop glazbenika na hrvatskoj sceni koji bez dlake na jeziku u svojim pjesmama progovara o svemu i svima. Reci nam tko je Edo Maajka? Odakle dolazi? I zašto baš ime Edo Maajka? Ja sam Edin Osmić, dolazim iz Brčkog u Zagrebu sam od '93. i Maajka zato jer to ime predstavlja tko sam, odakle sam i što predstavljam.. Kako si počeo? Počeo sam polagano prije 10 ak godina, repao sam malo za ekipu pa sam se zaletio i snimio demo, otišao na open majkove i tako to... Tko su ti bili uzori? Na kakvoj si glazbi odrastao? Nisam odrastao samo na repu, jako se razumijem u skoro svaki muzički pravac i jako sam naslušan muzike na svoju radost...Azra, Pušenje, Disciplina, Atomci, Krš, Chuck-d, Everlast... Jesi li kao klinac mogao zamisliti da ćeš jednog dana žariti i paliti svojom muzikom? Pa mog'o sam zamisliti, ali ne i vjerovati... Što danas slušaš? Gnarls Barkley, Peperse i nekolicinu repera... Zašto si se opredijelio baš za hip hop? Zato što mi daje velike mogućnosti izražavanja, dosta slobode u izražavanju...to jednostavno volim. Kako nastaju tvoji tekstovi? Gdje nalaziš inspiraciju? Samo mi dođe, počnem pisati i prepustim se nekom unutarnjem vodstvu, nekad mi se u pola teksta promijeni tema i 'ko zna gdje završi. Tvoj treći album zove se «Stig'o ćumur». Kako je prihvaćen od publike? Koja ti je najdraža pjesma iz ovog albuma? Album je odlično prihvaćen. Nekima se nije svidjelo jer je malo tvrd, ali većini je super, nemam baš najdražu stvar... Kako se nosiš s popularnošću? Kako uspiješ uvijek ostati ležeran gdje drugi stalno nešto izigravaju? Pa nisam ti ja baš ležeran, ja sam daleko od toga, hahahaa! Ne izigravam ništa, ako sam sj…. pošaljem te u k…. i gotovo. Dvije tri o ženama-prva ljubav, seks, žena, dijete? Ma da ne bi ti sad o tome hahahha! Imam ženu i dobro je, dijete nemam i ne planiram još uvijek... Droga, alkohol, tučnjave? Jel' ti to poznato? Ima li toga na tvojim koncertima? Pa svakome je to poznato, bar se jednom potučeš u životu, ima nekad i na koncertima, ali rijetko kada.. Gdje je bolja zabava - BiH ili Hrvatska? Podjednako...kako kada... Reci nam nešto o koncertima? Posebno nas zanima Dom sportova? Volim koncerte, volim vidjeti da su ljudi u transu, kad im otvorim srce i kad su prepušteni...koncert u Domu sportova je jedno jako, jako dobro iskustvo, to znaju svi koju su svirali u njemu... Gdje voliš izlaziti? Pa najviše doma s ekipom, previše me promatraju ljudi kad idem negdje pa mi je najbolje u stanu... O slobodnom vremenu, ako ga uopće imaš? Boksam i vozim bicikl... U koju si ti srednju školu išao? Kako si prolazio itd.? Išao sam u Prvomajsku, bio sam jedan od boljih učenika. Obožavao sam fiziku i bilo mi je odlično. Moja najbolja 4 frenda su i dalje ta ekipa, imali smo tu sreću da se i dan danas družimo. Ipak je ovo Prometna škola pa nas zanima kakav si u prometu? (stil vožnje, muzika, strpljivost, psovanje, prst,...) Jako sam loš u prometu i jako napet, ipak mi je na biciklu najbolje. Može za kraj neka strašno pametna, poučna, osjećajna pouka za naše vjerne čitatelje. Ma nema pouke, sami ćete sve naučiti kad vam bude trebalo, pa i ja još uvijek učim. Marko Matulić, Ivan Novaković, Dinko Tabak, 4. e, 2. e, 4. e

vrh stranice